Nakon što je šuma stradala od požara, najizravnija šteta je spaljivanje ili spaljivanje stabala. S jedne strane, smanjenje šumskih fondova, s druge strane, rast šuma je ozbiljno pogođen. Šume su obnovljivi resursi s dugim ciklusom rasta, a potrebno im je dugo vremena da se oporave nakon požara. Osobito nakon šumskih požara visokog intenziteta velikih razmjera, šume se teško oporavljaju i često ih zamjenjuju šume niskog rasta ili grmlje. Ako ih požar više puta ošteti, postati neplodna ili čak gola zemlja.
Sva organska tvar u šumi, poput drveća, grmlja, trave, mahovine, lišajeva, mrtvog lišća, humusa i treseta, zapaljiva je. Među njima, goruća zapaljiva tvar, poznata i kao otvorena vatra, može ispariti zapaljivi plin i proizvesti plamen, što čini 85~90% ukupne šumske zapaljive tvari. Karakterizira ga velika brzina širenja, veliko područje gorenja, a potrošnja vlastite topline čini samo 2~8% ukupne topline.
Gorivo koje gori bez plamena također poznato kao tamna vatra, ne može razgraditi dovoljno zapaljivog plina, nema plamena, kao što je treset, trulo drvo, što čini 6-10% ukupne količine šumskog zapaljivog materijala, njegove karakteristike su spora brzina širenja, dugo trajanje, potrošnja vlastite topline, kao što je treset može potrošiti 50% svoje ukupne topline, u vlažnim okolnostima i dalje može nastaviti gorjeti.
Jedan kilogram drva troši 32 do 40 kubičnih metara zraka (06 do 0,8 kubičnih metara čistog kisika), pa šuma mora imati dovoljno kisika da bi se odvijala. Normalno, kisik u zraku je oko 21%. Kada je sadržaj kisika u zrak se smanji na 14 do 18 posto, izgaranje prestaje.
Vrijeme objave: 31. ožujka 2021